...duga je noć, svuda je tama, moja duša bez tebe je sama. nebo je tamno, mjesec drijema, kako je tužno kad tebe nema....

Iako glumim da mi do njega nije stalo,za zagrljaj njegov sve bi srce dalo.Iz ravnodušnosti ljubav se krije,zar nikad shvatiti neceš da do tebe stalo mi je?!

Boli... a nitko nesmije znati... nikomu nemogu reci... osmijeh više ne mogu dugo održati na licu
iz dana u dan sve se brže briše, gubi, nestaje...pa ipak, rijeci "dobro sam" još uvijek tako lako izlaze kroz usta.
rijeci nisu takav slabic kao osmijeh. iako možda nisu uvjerljive... dovoljne su.
dovoljne da me svi ostave na miru, dovoljne da me ne tjeraju na nove laži, dovoljne da patim u tišini...
dovoljne da mrzim sebe... mrzim se zbog ovoga u sto sam se pretvorila. u što me je pretvorio...
ovo se nikada nije trebalo dogoditi. lažem najdražim osobama... lažem samoj sebi...
osmijeh navlacim na lice. osmiješim se. smijem se.
a tako me boli... tako prokleto boli...

tako se ja osjecam, i tocno ova pjesmica opisuje mene i ono što se dogada iznutra u meni.
zašto tako mora biti, zašto se neki ljudi tako ponašaju prema osobama kojima nešto znace.
ja volim jednu osobu i nije me sram to priznati, ali toj osobi ocito to jako smeta, makar mu to nikad nisam rekla.
možda ga volim uzalud. trebala bi se ljutiti na tu osobu, trebala bi ju mrziti jako. i svi mi govore da nije vrijedan
mojih suza, ali jednostavno ja ne želim to slušati jer nešto u meni je jace od tih rijeci koje slušam.
nešto me uvijek uvjeri u suprotno i govori mi da je on vrijedan svake moje suze koju sam prolila zbog njega.
a bilo h je puno. puno ljudi mi govori da on ne zavrijeduje ništa od mene nakn svega što mi je napravio. nakon one svake uvrede upucenu meni.
i ja na neki nacin vjerujem tomu, ali opet. ljubav je jaca od mene i ona mi govori da je vrijedno boriti se za nekoga do koga ti je stalo.
makar neznam zašto, sve to mi se cini tako uzaludnim. jer znam da je sve ono ljpo što sam imala s tom osobom u dalekoj dalekoj prošlosti.
ono što je on i ako je nešto osjecao prema meni nestalo zauvijek. on se je promijenio, a i ja. ništa više nije isto.
samo jedino što želi je da se pomirim s tom osobom i da si ostanemo dobri jer ipak smo imali nešto. ipak nas veže nešto.
možda ne puno, ali ipak nešto smo imali.
neznam kako neki ljudi to mogu zaboraviti, i samo staviti u neku imaginarnu kutiju i zakljucati u odmar.
možda sam i ja kriva zbog toga što je sve tako završilo. ma jesam sigurno. jer da nisam bila takva osoba i da sam se promijenila na vrijeme ovoga nebi bilo.
i sve bi bilo super i još uvijek si bi bili nas dva dobri prijatelji ako ne nešto više. ja sam zaribala sve.
ja sma digla prvi puta rke od nas. i to je upropastilo sve.
ono vrijeme dok sam bila s njim bila sam najsretnija osoba na svijetu. nitko nije bio sretniji od mene. nitko. u to se mogu kladiti.
ali tada još nisam znala što to znaci izgubiti osobu koja je tu i koja ti nešto znaci.
nisam znala da ako i na sekundu dignem ruke od svega da ce sve nestati u trenutku.

svake noci sjedim kraj protora i držim u ruci nešto što sam dobila od te osobe, i svaku vecer se molim da se pomirimo i da barem na trenutak opet
osjetim kako je to biti u njegovom zagrljaju i kako je to kada te ljubi i drži kao da sam samo njegova i da jedino tebe vidi i da te ne želi pustiti.
želim se opet tako osjecati želim opet postati netko ko ima osobu kojoj nešto znaci. ja znam da sam se promijenila i da više nisam ista osoba.
nisam više ona osoba koja sam bila prije godinu dana. mala balava osoba koja nije znala cijeniti ono što ima i koja je pstila osobu koju voli da ode.
da, glupa sam, znam. i to mi cijelo vrijeme ide po glavi. svake noci sanjam njega i jednote isti san, da smo se pomirili i da je sve isto ko i prije.
ali u jutro me probudi budilica i ja se vracam u okrutnu stvarnost u kojoj se to više nikada nece dogoditi. znam da više nikada necu osjetiti što to znaci biti voljen.
ali znam što to znaci voljeti nekoga i znam kako je to kad nekoga nemožeš prestati voljeti, a trebao bi.
svi mi govore, ti neznaš kako je te netko povrijedi i više ne pita za tebe.
ja se samo kiselkasto nsmiješim i pogledam tu osobu u oci i velim, da, zaista nezna.
okrenem se i jednostavno mi suze same od sebe pocnu navirati na oci. za samo par sekundi u ocima i po licu se proliju sitne suze. i za tren oka oko menen nastane poplava.
uskoro ce biti godna dana od kako sam napravila nešto što nikada necu zaboravit. pristala sam biti sa osobom koju sam nedugo nakn toga ostavila radi gluposti jer nisam shvacala neke stvati.
još uvijek i nakon godine dana gledam van i razmišljam šta bi bilo da se je desilo drugacije i da je bilo drugacije.
dali bi i tada se tako osjecala.

Zbogom dragi ostavljaš me. to je želja tvojih snova, želio si da tako bude jer te zvala ljubav nova...
nisi htio da mi kažeš da ti srce drugu voli, nisi htip da mi kažeš jer si znao da to boli.
slušala sam tvoje rijeci, kojima si reko sve samo nisi bio hrabar da mi kažeš "NE VOLIM TE"!

imam puno pjesmica, koje tocno opisuju moje osjecaje i ono što se stvarno dogodilo i ono što se bude.
niti jedna pjesmica koja tužno zapocne nema sretan završtak. tako je i u životu.
ako ti nešto loše krene, neceš imati sretan završetak...

x...u mom životu je sve sivo...x

x...duga je noc, svuda je tama, moja duša bez tebe je sama...x

ovako zapocinjem ovaj post.
ovaj tjedan bi trebala biti najsretnija osoba na svijetu, a i jesam na neki nacin.
samo fali mi nešto, odnosno netko. ok, mi smo si sada okej,nadam se, ali opet, to nije to.
ta odredena osoba mi fali na neki cudan nacin. možda nisam normalna i možda tražim previše
ali moj život se okrenuo naglavacke odkada je on ušo u njega. od kad sam ga upoznala, sve je drugacije.
vecina stvari se vrti oko toga, oko njega. možda ja želim nešto više a on ne, možda nam je sudeno da budemo prijatelji. a možda ipak ne. možda se nakon ove godine više nikada necemo vidjeti. možda hocemo. on je jedina osoba do koje mi je toliko jako stalo. neznam zašto. možda zato jer ga volim. ili sam samo do ušiju zaljubljena u njega. jer ipak nesmijem miješati ljubav i zaljubljenost. zaljubljenost prode nakon nekog vremena , mjesec dva, šest, godinu, dvije.... ali ljubav traje puno duže. možda cak i zauvijek. možda ja nisam stvorena da volim nekoga. jer svaki puta kada nekoga zavolim toliko jako ja na kraju ispaštam. i kada shvatim što sam izgubila puštajuci ga od sebe, prekasno je. ako mi je sudeno da tako bude dalje, onda neznam cemu se uopce truditi da budem s nekim. cemu se uopce truditi
da zavolim nekoga. cemu se uopce truditi bitu uz tu osobu kada znaš da ipak na kraju nece biti dobro. da ce na kraju sve završiti naopako. dali se onda uopce vrijedi truditi ?? treba li tada pustiti ojecaje van, treba li ? hocu li ja na kraju ili bilo tko on nas izvisiti na kraju i uvijek se pitati zašto ja. zašto baš ja nemam srece u ljubavi? zašto se to meni uvijek dogodi. dali sam ukleta ili što ?
to pitanje mene cijelo vrijeme proganja. zašto baš ja? možda zato jer ljudi ne vide kakava sam osoba iznutra? ili jednostavno me procijene na prvi pogled?
možda je to moja sudbina da zauvijek kao god pošla to pitanje ide zamnom kao nešto bez cega nemogu normalno živjeti.

X...PrIjAtEljStvO jE SvIjEca KoJa ŽivOt KrAsI...x

prijatelj...
on znaci podršu i on oznacava osobu koja je uvijek tu kraj tebe, i onda kada ti je najteže, da dijeli s tobom i tužne i sretne trenutke. prijatelj je netko tko te pzna u dušu i zna kad si tužan a glumiš da si sretan.
uz tebe uvije stoje tvoji prijatelji cak i kada mislš da su ti svi okrenuli leda. prijatelj je tu. i uvijek ce biti.
ja to najbolje znam. i znam da uvijek kada sam ih trebala su bili tu i uvijek ce biti tu. ponekad se posvadamo radi obicnih malih sitnica. ponekad su to velike ozbiljne stvari a pnekad nam samo dode dan kada ne želimo nikoga pored sebe i kada se ljutimo i na sebe i na prijatelje kao i na cijeli svijet oko nas, makar nam nitko nije kriv.
lako se je posvadati s najoljim prijateljicama, ali je teško reci oprosti, fališ mi. molim te nemojmo se nikada više svadati. teško je reci oprosti jer to moraš reci iz srca a ne samo naglas. ponekad je dosta i mali zagrljaj. jedam mali zagrljaj i ništa više. a ponekad je potrabna cijela novela da se ispricaš najboljem prijatelju
svada svakomu teško padne, ali to je jedna od ljudskih mana. svi se ponekad posvadamo, ponekad sa razlogom, a ponekad i bez razloga. ja se zahvaljujem svojim bebama (suncani i evi) što su uvijek tu uz mene kada mi je to najpotrebnije. ja zanm da sam ja uvijek u z nih, kad god im treba pomoc, cak i ako nemogu pomoci
ja sam uvijek tu i one to znaju. ove godine smo na neki cudan naicin, nas tri nerazdvojne. i nemožemo jedna bez druge. kada se ne vidimo duže od tijedan dana nastane kaos. škola je.

one su nažalost još osnovna a ja sam srednja i to nas sprijecava da se vidamo svaki dan. ali smo zato svaki vikend zajedno i prepricavamo jedan drugoj doživljaje iz škole.
evo sada je prošllo dva tjedna odkako se nismao vidjele. i užasno mi fale. možda nisam normalna i možda sam luda zbog toga, ali kada ih ne vidim ili ne cujem sve se okrene naglavacke.
jedva cekam ovu subotu. da ih napokon vidm i zagrlim. u zdanje vrijeme se baš i ne razgovramo puno. škola, obaveze kod kuce, i jednostavno nemamo vremena, odnosno nikada ne pogodimo
vrijeme kada je ova druga slobodna.
možda je ubiti bit prijateljstva izdržati neko vrijeme da se ne vidimo, pa se tako sazna koliko znacimo jede drugima i možda onda spoznama zapravo što zanci biti iskren priajtelj nekomu
do koga ti je stalo.

x... LuĐaCi Iz RaZrEdA...x

moj razred je genijalan. hh. složnoi smo toko koliko možemo biti. u razredu se ne dijelimo na grupice i svi smo si okje. zezamo s, izvaljujemo "pametne " bisere. srednja je zakon. i da su mi ponudili da izaberem koga želim urazredu sa sobom, nebi mogla izabrati toliko dobar razred. sretna sma što sam upalal baš u taj.
možda jesmo malo ludi razred ali so to ipak mi... hh... žao mi je jedino što mi dani u školi prolaze toliko brzi i što je vec skoro polugodiše. prema tome racunajuci ostaje nam još samo dvije i pol godine skupa. to je malo. rije godinu dana smo bili prvašici i nitko nije nikoga znao ali vec smo se na pocetku svi skupili i bili si dobri. u drugom razredu je puno bolje. svi se znamo i svi znamo tko je kakva osoba. i vjerujte mi nebi htjela da tako brzo dode kraj i ovoj godini a i kraj u srednjoj školi. jer nakon srednje svatko ide svojim pute i više ništa nece biti isto kao prije. ljude iz osnovne znam. i sa svima sam si i sada dobra. ali to nije to. snjima cu si ostati dobra i sada u srenjoj i nakon nj jer smo relativno svi blizu jedni drugih. ali ljudi iz srednje. pa i neznam baš. nismo ni mi toliko daleko jedni od drugih, aliopet to je jedan od vecih problema. svako krene na razlicii fakultet.

svatko krene tamo gdje misli da mu je najbolje. možda treba iskoristiti i ov o vrijeme u srednjoj na druženje s njima i zezati se medusobno i provesti to vrijeme što kvalitetnije. jer tko zna što nam donosi život nakon srednje. jer tek tada pocinju prave obave i tek tada pocinjemo se osamostaljivati i kretati u vlastiti život i graditi ga onako kako mi želimo.
možda je to dobro, a možda ne. možda ce vecina od nas imati srece u tome, a možda ne. i zato želim da mi vrijeme provedeno u razredu prolati što sporije tako da duže mogu uživati u zezancijama raredu.
jer ipak to je i bit školovanja, upoznati nove ljude i biti samostalniji u svemu i ne ovisiti toliko o jednoj ili više osoba.

x...ThE eNd...x
zakljucak svega je iskoristite najbolje ovo vrijeme koje je ispred vas jer ponekda je samo to jedino što nam preostaje.
veliki pozz... kisam vas sve !

ahh...

bok, evo pišem post. neznam zašto se uopće i trudim nešto takvo raditi. od kak o sam krenula u 2 razred više nemam volje za ništa. čak ni za životom. dosta mi je svega.
u životu sam puno toga prošla makar imam tekar 16 god. ova godina je počela katastrofalno. sve se je romijenilo, ništa više nije isto, a ni nikada više neće biti.
svaki čovijek odrasta i shvaća sve što se oko njega događa i više cijeni život i ljude oko sebe. ali ponekad nam sve rekipi i jednostavno poželimo da sve završi. u ovih 2 godine od kad sam u srdnjoj sve je naopako.
svi su se promijenili. ljudi s kojima sam si bila najbolja u osnovnoj su se umislili ili hodaju u drugu smjenu pa se ne vidimo. neki ljudi koje nisam podnosila ostali su takvi a s nekima sam si sada suuper.
srednju mrzim. i to ne zbog profesora ili zbog učenja nego zbog ar ljudi. ljudi kojim mi nešto znače a onose se pream meni kao idioti. osoba kojoj sam najviše vjerovala i kojoj sam sve dala, i kojoj bi sve dala me je najviše povrijedila
povrijedila me je toliko da više nakon njega nemam povjerenja u ostale ljude čak i one koji su uvijek bili tu i koji budu uvijek tu kada budem ih trebala
neznam zašto neki ljudi moraju biti toliko dvolični i toliko sebični. zašto nemogu svi biti onakvi kakvi su na početku kad ih upoznaš... dobri i zabavni.
zašto se ljudi tako promijene u tako malom vremenu...
zašto sve nemože biti jednostavno... zašto sve mora tako bit...

evo prije dva tjedna pomirila sam se s oobom za koju sam mislila da se više nikada nebudem razgovarala s njim. i onda se je dogodilo to da smo se takoreći pomirili.i sve je bilo super i bilo je ok dok par osoba nije počelo nešto govoriti.
počeli su tračevi da ja vriješam fazane, odnosno tu dotičnu osobu, a ustvari je ona mene vrijeđala i govorila mi da nek se okanim alena i da nek ga ostavim na miru.
mala je fkt. glupa. i oda je to došlo do dotične osobe, i onda je on mene počeo vrijeđati i govoriti mi da zašto ja vrijđam nju.
objašnjavala sam mu d anisam ja ta koja je nekoga vrijeđala, ali on je više vjerovao njoj nego meni i na kraju smo opet u svađi... nakon 7 mjeseci što se nismo razgovarali, tjedan dana smo si bili super i ona za tjedan dana je sve opet ko i prije.
ovo nikamo ne vodi. i puno ljudi se je posvađalo s njim oko toga, a i on je puno ljudi izvrijeđal bez razloga. nadam se da će im se isprčati.

meni se netreba jer ja ne želim. meni je stalo do njega i više nego što om može zamisliti. Volim ga. ali očito to nikomu ništa ne znači.
jednog dana bu možda shvatio koliko mi znači, odnosno koliko mi je značio.ove godine je on maturant i puno ljudi mi je reklo da je to dobro jer odlazi ove godine i da je to dobro jer ga više neću vidjeti.
zbog njega sam prolila tone i tone suza, ali ne više, ebudem si to dopustila. sada kraj sebe imam najboljeg prijatelja i hrpu prijateljica.... hvala im. nekima sam rekla što mislim o njima a nekim a nisam ali mislim da su to sami mogli zaključiti.
bilo bi vrijeme da se okanim njega i da više ne mislim o njemu, jer u zadnje vrijeme vidim da zbog njega nije vrijedno toliko plakati.
umorna sam od toga. i ne želim da sam zbog njega po cijele dane u depresiji i da kad dođem doma da po cijele dane samo o njumu mislim, jednostavno to ne želim.
shvatila sma da je bolje imati dobre prijatelje koji su uvijek tu i koji ti nikada neće okrenuti leđa za razliku od njega.
čovijek uvijek najbolje nauči na vlastitim poglreškama, tako sam i ja nučila da je bolje okaniti se njega i krenuti dalje i ne misliti više o njemu.
to je malo teže, lako je to napisati i reći, ali je teško to napraviti. a još je teže kad ga po ciejele dane moraš u školi gledati.

ovaj post je malo duži ali je vrijedn toga.
ubti sam htjela ovaj post napisati o tpme kako sam se razočarala u neke ljude i kako nemogu vjerovati da oni ljudi kojima nešto veliš u povjerenju oni to razglase okolo i poslije se svi smijeju ili ti održavaju prodike oko toga.
to mi netreba a i ja netrebam takve osobe kraj sebe. toga mi je dosta da nemogu vjerovati osobama za koje mislim da su mi prijatelji.
odustajem od svega, od prijateljstva, od ljubavi, a i na kraju od života, više mi nema smisla živjti ... svi se okrenu protiv tebe i svi te ogovaraju iza leđa, znam jedino da će samo par ljudima biti krivo zbog toga ali ne reviše.
ah...
evo da ne filozofiram previše... veliki pozz od mene...

bok...

bokich.... evo ljudi da se i ja moalo javim.
nisma pisala post već dugo vremena, da budem iskrena nisam ni baš imala previše volje da pišem post, a i u zadnje vrijeme razmišljam o tome da izbrišem ovaj blog.. pošto nema bašposijetitelja a i dosta mi je sranja s blogovim.
pa evo ... možda otvorim novi blog na kojemu budu dizajnovi. nadam se da bude barem taj blog funkcionirao... ako ne... ahh, šta bi onda ja....
pa evo da počnemo.... prošli post sam napisala u namjeri da se oprostim sa jednom osobom, a na kraju je ispalo da se nemogu oprostiti s tom osobom zbog toga jer ga previše voli.... makar to ništa ne znači.
s tomosobom sam u lošim odnosima još od prošle pkolske godine, a kako je krenulo, tako bude i ostalo.
u školi je nemoguče... volim biti u školi samo iz razloga da netrebam biti doma....razred je super, ali svako malo se oko nečega posvađamo. ahh, tako je to u našem razredu... pa .... inače smo ludi razred.... recimo prošli tijedan smo oponašali profesore iz škole i sve to snimali digitalcem i stavili na naš razredni blog.... filmici su prejebeni...
u školi se ništa previše nije promijenilo.
ni kod mene nema ništa takvog posebnog.... sve je po straom....svi se bez ikakvog razloga ljute na mene, pojma nemam zašto... bzvz.....
počele su padati i prve kontrolne i to iz skoro svakog predmeta. svaki tjedan pišemo barem 3 kontrolne, ako ne i više... katastrofa....
ali sve u svemu je sve ok!
Sunčana i Eva su super i vidmo se svaki viknd i kada iskrsne koja prilika preko tijedna.... naravno.... jooj obožavam ih.... neznam kaj bi napravila da one dvije nisu tu... pukla bi vajda. one su mi pomažu u svemu, hh, čak su me i azvele najodgovornijom osobom u društv, odnosno to mi je sunčana rekla(makar se nebi ja slošila s time, trebaju me vidjeti u zaboku... jooj, to je katastofa.... to moram imati samo dvoje ljudi da me pazi... heh, zezam se... ali nemogu vjerovati da su me nazvale najodgovonijom).. lol... fora... ahh... bile smo ovu subotu vani i nešto smo se posvažale... i znam da se nism razgovarale čak pola sata.... wow... to je bila najduža svađa s njima.... heh... ma ubiti posvađale smo se oko sitnica, a i ja sam bila kriva, bila sam nabrušena taj dan jer sam dan prije se posvađala sa svima u školi, i ond ami je jednostavno dokipilo neke i prvi ko mi se našel da se izderem na nekog su bile one.... ni sama nisam mogla vjerovati da sam to napravila... ehhh... uglavnom... poslije je sve bilo u redu i ponovno smo se smijale i radile gluposti, čak smo uzele i novine iz kasliča od doktorice u ambulanti... na kraju smo te novine potrgali i razbavali okolo....e da nesmojem zaboraviti reči da je s nama bil i Markić vani.... lol, bez njega je dosadno,odnosno evi je dosano bez njega (nisu skup).uglavnom, ja mislim da je to bilo to za tu subotu. dans sam bila u osnovnoj školi sa kikom i goxom... bilo je super sunčana i eva su se zaletile u mene kad su me skužile. vidla sam i Deana... lol... kak je to dijete zraslo i zmršavelo od festivala... bemu.... nemrem vjerovati svi rasteju osim mene... neznam kaj se to događa ....XD
vidla sam neke iz njihovg razreda, svi su ztasli... makar me više niko ne pozna, a i naravno ko i b, dvije godine već nejdem u tu školu.....alu ugl... veliki pozdrav cijelom 8.a. razredu....
hh.... msilimda je to to... lol.... neznam više što da pišem pa..
ljudeki.. do slijedećeg javljanja velika puuusa!....

zatvaram i ovaj dio poglavlja...

evo... neki dan sam napisala post.. ali moram ovo napisati.. moram ....
pa evo u ovom postu želim reći koliko mi je žao zbog svega što se je dogodilo. čak i zbog ovog kaj se je dogodilo prije neki dan... žao mi je što nisma slušala ljude oko sebe kad su mi govorili da nek si pustim mira od njega. ali ja ko ja nisam slušala... a sad vidim da sam trebala... ali ja još uvijk mislim da je možda to na neki način dobro za mene... učim iz vlastitih pogrešaka.... možda oni ne shvačaju zašto sam to napravila,ali kad je neko koga volim u pitanju onda sam spremna sve napravit.... hh, ljubav je pojava koja se neda opisati.... jednostavno dođe i kad jako duo ostane u tebi, nemožeš je se riješiti. u meni je ostala i ja je se nemogu riješiti. neki glas u meni mi govori da neka ga zaboravim, a drugi opet mi govori da sam ja kriva i da se ma što god da on napravio i kako god on riskirao ja sam ta koja je sve uništila.
isprava na početku veze nisam shvaćala koliko ču toga izgubiti kada ga pustim i mislila sma da se to nikada neće dogoditi. ali dogodilo se i ja sam se opekla. prvo je sve bilo ok... a onda dva dana nakon što smo rekli da ćemo ostati prijatelji je sve bilo gotovo. sve. od onda do sada je prošlo skoro 4 mjeseca od kako se ne razgovaramo. i mislila sam da ću na praznicima sve zaboraviti, ali nisam.... ubiti jesam na neki način, ali onda je počela škola i ko da se je sve vratilo, osječaji, i ono nešto u meni što je govorilo da sma glupa što sam pustilaosobu koja je bila tu kad sam ju trebala i koja mi je prva u lice rekla što osjeća prema meni. i onda prije dva tjedna dođe poruka od njega i nakon toga mislila sam da će na neki način sve biti ok, ali ne. nije. i nikad više neće bit. sad se jedino ptam da u čemu sam toliko pogriješila što me ljudi toliko mrze, a pogotovo on ?!! s tom osobom željela sam samo da budemo frendovi koliko god je to moguće. čak inakon onog što mi se je jučer dogodilo nemogu ga mrziti, makar to želim, ali nemogu. da ikako mogu vratiti vrijeme unatrag vratila ga bi. dala bi sve na svijetu da vratim vrijeme natrag. sve ! ali nejde. nemogu. i moram se pomiriti s tim da je gotovo.

puštam ga. puštam. tako je najbolje i za mene i za njega. tako je najbolje za sve. ovim pstom zatvaram i to poglavlje. gotovo je. sve !volim ga i dalje bez obzira na sve što se je dogodilo. možda još budemo prijatelji. makar sumnjam da on to želi. ma što se dogodilo. ja vjerujem da se je dogodilo s razlogom!!!!

oi!

hey. evo prošlo je pa skoro 10 dana od kako nisam napisala post. pa je red da ga napišem.
evo već je treći tjedan škole. p az amene osobno školska godina i nije nešto najbolje počela. posvadila sam se već drugi tjedan s nekim ljudima iz razreda. Ahh...
to je kod mene normalno. heh.. ali evo probala se bum sjetiti ispočetka od prvog tjedna kaj je bilo.... moj mali mozak brzo zaboravi pa....
prvi tjedan je bilo recimo o.. nismo skoron iš radili, osim a povijesti naravno.... ali ok.pa dobili smo nov profesoricu iz internetskih i novu profku iz informatike. baš su super. jooj, ljudofi, nemrem vjerovati da sam drugi razred, to mi još uvijek nije ušlo u glavu, a kamoli da sam srednja škola... jooj....
pa drugi tjedan nije prošel tak ljepo ko prvi... učilismo puno toga.... a i posvadiili smo se svi kruš nakraš u razredu... ali jedino kaj je bilo dobro je kikin ročkas na kraju tjedna.... eh za to imam neke zanimljivo reći.. hjaaaaj... smijali se bute(valjda)... pa ovako... išla sam doma s onim vlakom u 8 i taman na taj je vlak išel i naravano Tomica koji je bil s curom... pa.. došli smo u začretje i taman kak smo izašli iz vlaka počela je kiša i svi su počeli bježati prema trgu(pamtno) a ja sam s tomicom ostala kod željezničke. on je rekel da bu uskoro prestalo padati(kaj je na kraju bilo točno) a ja mu nisam vjerovala... onda se je odjedamput još jače spustila kiša.. jooj, bila sammokra od glave do pete. eh, ali je onda genijalni tomica otvoril prozor odnosno bolje reči strgal prozor od čekaone i zašel je u nju... iz prva je mene bilo strah ući u nutra zbog toga jer prekoputa žive ljudi... alisam na kraju ušlal jer je tak zagrmilo da sam jednostavno skočila u nutra... heh.... i tak smo bili u čekaoni jedno pola sata dok kiša nije prestala padati... eh ali to nije sve.... u među vremenu sam ja natirala tomicu da ide van iz čekaone da vidi dal ima koga vani jer sam ja neke(valjda) čula. i kak je izlazil van tak mu se je strganostaklo zapišilo u tenisicu, ali nije jako... kad je prestalo padati, izašli smo van. joj, vani je bilo tak zima ko da smo na sjevernom polu... hh.... čovječe nemogu vjerovati da sam bila sama s tomicom u čekaoni do 9... hjaaaj, kak je to čudno. mi dva se inače ne podnosimo tak dobro. pff, koliko smo se mi puta svađali i svađali, jooj, nemogu vjerovati da sam ikada mogla biti s njim... jednostavno nemogu. ugl. tak je završil taj drugi tjedan škole. preko vikenda sam bila sa sunčanom i evom... nakon dva tjedna smo se napokon vidle... hjaaaj, tolko toga je bilo novoga... eh... koliko mi fale
... jooj, jedva čekam da ih vidim za ovaj vikend... heh... Evily, Sunči... falite mi jako....
hmm, ovaj tjedan je baš usran... svaki dan vidim osobu koju volim, a nemogu se s njom razgovarati... jednostavno nemogu..... puno ljudi mi govori da ga trebam zaboraviti, čak i eva i sunča... ali kad nemogu... znam da sam kriva zbog toga kaj je to tak an kraju ispalo, ali jednostavno mi fali užasno ta osoba... nije to tako samo ovaj tjedan, tako se osiječam cijelo ovo ljeto ... mahh... nisam normalna.
mah... ajde da ne odugovlačim .. i da još neke bezveze ne bubnem....
pozz !!

Sometimes I see you when I close my eyes, You're still apart of my life!

naslov sam uzela iz pjesme Another you od Cascade.
opet se okrećem temi o ljubavi. da ja ne pišem o tome, ja nebi bila normalna, skoro svaki drugi post mi je o tome. pa prošlo je skoro više od tjedan dana od kak je završil festival. lol, fali mi festival, da mogu vratiti to vrijeme vratila bi i promijenila bi neke stvari. točnije promijenila bi stvari vezane za jednog slatkog dečka. hjooj, napravila sam glupost. mali je baš ok i sviđa mi se, ne toliko koliko moj bivši, ali je mali suuuper. upoznali smo se u srijedu. razgovarali smo se većinom o tome tko koga pozna i kam ko ide u školu. u četvrtak je bilo najbolje. bio je Sandi. jooj, fali mi taj dan užasno puuuno. dok smo plesali, on je stao iza mene i primio me je oko struka i tak smo plesali skoro pa dva i pol sata. u petak je bila Maja šupu na igralištu. bilo je fantastično. pa opet smo plesali jedan dio nastupa tako, dok je bila pauza bilo je nešto više od plesanja. dobila sam pusu i to prvi put nakon duuugo vremena. bio je super osjećaj.

love. by ~viciousalliance on deviant ART
hjooj, sve bi dala da mogu vratiti vrijeme natrag. u subotu sam ga vidla, a i on me je ja mislim taj dan pitao "šta je s nama" a ja mu nisam odg., zbog toga jer nisam imala para na mobu. poslije kad smo se vidli na igralištu kod twistera, mislila sma mu reći kaj je s nama, ali sam tad vidla jednu osobu koju nisam trebala vidjeti skroz sve dok škola ne počne. hjooj, i zbog toga mi je sve upropašteno. poslije sam ga tražila da mu velim da hoću biti s njim, ali ga nisam našla, bilo je previše ljudi jer je taj dan bio moto susret i sve je bilo prepuno. hjaaaj. poslije kada sam si kupila bon i kad sam mu poslala poruku da hoću biti s njim, dočekalo me je šokanto iznanađenje. rekao je da ima curu, i da u zabrijali neki dan. hjooj. nisma mogla vjerovati, ali tješim sebe da je to ok, zbog toga jer sam ga tada poznavala tek nekoliko dana. mislim da je to ok??! znam da sam napravila najveću moguću glopost što sam krenula za bivšim dečkom mjesto da sam ostala s njim i rekla mu odgovor na postavljeno pitanje.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
sama sam si kriva i znam da sam si profučkala zadnju priliku da imam dečka u srednjoj a i općenito.
pa počela je škola i ni više ni manje nego prva osoba koju sam zagledala je biomoj bivši. Bila sma happy do tad, i onda mi se u roku od jedne sekunde sve promijenilo. bila sam ...ah, ni sama neznam kak sam se onda osjećala. još uvijek neznam razlog zbog kojeg se nas dva ne razgovaramo. prošlo je višeod 5 mjeseci kako se ne razgovaramo, ni preko mobitela, ni preko msn-a, a ni u živo. šta sam ja krivo napravila da mi se to sve događa. joj, mrzim se...

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
još jednu godinu moram gledati bivšega dečka i još 3 godine dečka s kojim sam trebala biti. NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE.
ne želimd a mi se takve stvari događaju više u životu, želim imati dečka koji je ok i koji bude me mogao podnašati. nije bitno kakav je samo da je dobar i da me voli... dal je to previše ??
stara pslovica kaže da "poslije kiše uvijek dolazi sunce", ali kod mene to nije točno kod mene je da "poslije kiše uvijek dolazi bura i poplave"
hh, želim samo malo sreće u ljubavi !!!

... ??

pa počeo je i prvi glas, napokon. po jednoj strani drago mi je zbog toga jer je uskoro nova školska godina a po jednoj nije. nije mi drago zbog toga jer zanm da mi je ovo zadnji tjedan da budem vani s frendicama. da e preko tjedna nalazimo i smijemo glupostima koje smo radile. jooj. ali dobro... nalazit ćemo se pod vikendima, ako ćemo imati vremena. malo mi je prebrzo prošlo ova dva mjeseca što smo bili doma, dobro možda malo više od dva mjeseca.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
x... malo o festivalu ...x
kod nas se svake godine u osmome mjesecu održava "Prvi glas zagorja" odnosno "Tjedan zabave, kulture i športa". tako je i ove godine. prvi glas počeo je ou subotu 23.08. no međutim taj dan i nije baš bio lijep. sunčana, eva, marko i ja trebali smo ići na festival taj dan, ali nismo zbog vremena. taman kad sam se spremila i već bila na ulaznim vratima, počela je padati kiša ko iz kabla. počelo je grmiti i sijevati. bila sma ljuta isto ko i sunčana. no jučer je bilo puuuno bolje. krenuli sm van oko 9. bili smo malo na tgu i onda krenuli prema Jedinstvu( naše malo nogometno igralše na kojem se svake godine održava taj festival), prvo smo išli na tvister. bilo je luudo. nakon godinu dana našli smo se na tvisteru i dok se on okretao mi smo vikale ko lude. jooj. bilo je suuper. nakon toga smo krenuli na veliki ringišpilj. uh... tu je bilo još bolje. svi smo si sjeli jedan iza drugoga i primili se tako da smo napravili vlakić. kada se je to počelo sve brže i brže okretati, puštali smo se i odguravali jedni druge. a kada smo mogli hvatali smo se. jao... bilo je super, makar kada sma gledala prema odostraga, malo mi se je vrtjelo u glavi. ali nije bilo ništa. kada je tobilo gotobo krenuli smo na autiće. mene je vozio markić. sudarali smo se jedni u druge... nakon toga smo otšetali malo na trg da vidimo koga ima tamo i da se malo maknemo od lunića prije nego spiskamo sve svoje novce. na tgu sam vidjela kikicu. s njom sma ostala jedno sat vremena dok ovi opet nisu došli po mene. onda smo si sjeli na fontanu i pričali gluposti... ni sama više neznam o čemu. i tako smo se još par puta vratili dolje pa opet gore sve do pola 1 kad smo krenuli doma. pa i danas bu vjerojatno tako. nadam se samo da nebude kiše... lol... rofl yes

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE

x... proteklih dva tjedna ...x
pa kod mene nema ništa novoga. sve je po starom. pa skoro cijelo vrijeme smo bili vani i zezli se do ponoći. malo smo se ludirali, malo pekli pecinjake, malo plesali, a malo kartali. išta posebno. ali nam je bilo super zbog toga jer smo bili svi na okupu. i to je bilo fantastično. čak je i Markić u zadnje vrijeme počel izlaziti van. heh... pa dok smo pekli pecinjake markić je vidio dvije zvijezde padalice a ja jednu... heh, ko dabu mi se moja želja ostvarila... nisam ja te sreće.
na blogu sam skoro svaki dan ali nisam imala tema za pisati, kao ni sada. možda bi i imala da se nešto zanimljivoga događa u mom životu, ali toga nema.
da jedino što je zanimljivo je to da mi je u posjetu već po drugi puta doša criss. došao je skroz iz amerike. ovaj puta sam dobila hrpu toga od obuće, pa sve do laptopa. jej. najviše što me je iznenadilo je bilo kada sam se čula sa stricom danijelom koji iz neznam kojih razloga nije mogao doći u hrvatsku. nakon razgovora criss me je pozvao da sljedeće ljeto provedem kod njih na floridi. pa ... nadam se da ću ići. htjela bi to. nadam se samo da ćeju me moji pustiti. bilo bi super kad bi. zbilja bi htjela ići. a i ako bi išla samnom bi išla i moja sestrična koja je već bila tamo. rekla je da joj je bilo super i da kad bi imala priliku da bi ponovno išla .. pa evo sada joj je ovo prilika da ponovno ide tamo. ahh... evo to je ukratko to što se je dogodilo kod mene u protekla dva ili dva i pol tjedna... mah... nije bitno.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE

pa to bi bilo to... veliki pozz svima, a najviše mojoj Evily i Sunči...
Kiss!

bokich :-)

evo opet malo šalabajzam po blogu i nemam blage veze kaj da pišem. nisam napisalal post već 4 dana. lol, kak puno...
danas sam išla malo gledati statitike na mojem blogu i moram se pohvaliti da imam blog već 13 mj i 20 dana i da imam 72 posta objavljena. možda to za nekoga nije puno, ali za mene je. do sada sve što sam radila i sve što sam počela raditi nije trajalo duže od mjesec dana, tako da nemogu vjerovati da mi je blog izdržao dulje od godinu dana. LOL. zujo nut

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
evo malo budem stavljala po naslovima nešto pa ... možda ovo bude jedan od dužih postova.

x...izlasci...x
evo svaki dan čak i nedjeljom kad bi kao trebali biti doma, sunčana, eva, barbara, barbara 2, tonč i ja smo vani, dobro koji put zna doći još i veće društvo, ali uglavnom je to to. pa većinu vremena neznamo kaj da radimo, ali makar nam je i dosano, nejdemo doma. nađemo si već neku zanimaciju. vani smo recimo od 6 navečer pa do pola noći, ali ovisno kad. po nekad nam se neda biti zbog toga jer je vani ili zima ili pada kiša ili je nešto sasvim treće. većinom se zadržavamo kod škole ili u školi, ali nigdje pretjerano, znamo malo otići do DINI-ja na trgu, kupimo si sladoled i sjednemo kod spomenika. ali to rjetko kad radimo. pa evo praktički nam je osmi mjesec i još smao 23 dana (počela sma odbrojavati) do prvoga glasa, e a onda bude svega. onda počinju izlasci, šminkanje, uređivanje, zabavlajnje i kaj je najglavnije vidjela bum ljude koje baš ćesto ne vidim, a možda mi čak dođu i frendice iz škole. jao, žalim samo Topličane, zato jer kad se pojave onda bu svega, dobili buju batina ko turci. LOL...ove godine nam za festival dolazi Maja Šuput... hh, valjda je ona najjeftinija.... Lol... zadnji dan ću ostati do kraja, i nadam se da budem se zabavila(makar to nije upitno zbog toga jer znam da budem, osim ako ne dođe Alen, a molim boga da ne dođe, jer ga ne želim vidjeti)

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE

x...druženje...x
Lol, neznam, izađemo van i sjednemo si na stepenice kod škole. kada smo samo mi cure onda ogovaramo dečke i govorimo kaj nam fali kod njih, koji je idealni, govorimo kak su svi oni isti i takve stvari. onda odjedno m dođemo na temu kako zamišljamo naše vjenčanje, kak ćemo biti obučene.... eh a onda dođu dečki dolje sa igrališta i mi se odmah mićemo zbog toga jer znamo da buju igrali nogomet ispred škole (zbog rasvjete) ili budeju govorili o tome kaj im fali kod cura ili o nogometu. tako da mi odemo nekamo i nastavimo dalje s pričom, ali opet sve ispočetka, ogovaramo dečke i govorimo kak su jadni i kako im jedino po glavi ide nogomet.... Ali vratimo se ubrzo zbog toga jer se u toj skupini nali par zgodnih dečkiju pa ih mi kada imamo priliku gledamo. Lol.
jučer je bila slična situacija, ali ovaj put se nismo mi pokupile, nego dečki. mi smo se za to vrijeme smijale sunčani koja je glumila pantomimičara. onda je evi sinula ideja da se recimo "igamo" pantomimi pogađanja naslova filmova i serija. svaka je od nas prikazala neki film ili neku seriju. mi smo pucale od smijeha, pola sata nismo mogle odgonetnuti neki film. dok je eva to objašnjavala mi smo se smijale, ona je skakala, i pokušala nam pokazati na koji film misli a mi ju nismo skužile jedno vrijeme. ali onda su opet dečki došli a ovaj put smo se mi pokupile u školu i tamo nastavile igrati....Lol... bilo je super. čovječe, jučer smo ostale vani do 20 do 12... nisamo mogla vjerovati da je već bilo tolko sati.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE

x...frendovi...x
pa imam ih malo, ali za mene čisto dosta...Sunčana i Eva su mi naj naj i zbilja neznam kaj bi bez njih, čovječe, ja mislim da bi mi se svjetr srušio na glavu da ih nema. znam da se ubijam doma od dosade kad nejdem van i kad ih ne vidim. one dvije znaju o meni sve čak i one najsitnije detalje koje niko nezna....sunčana je super, mal je koji put u depresiji, ali brzo se oraspoloži kad vidi kak ja i eva skačemo... onda i ona počne i sve je u redu... lol, obožavam ju... supee je i ima suuuuuuuper kosu, jao....
eva je super, ona je uvijek dobre volje, nikad nije loše volje, nikad. da nema nje, mi bi uvijek bile u depri. Lol... ona mi je super i još ak bum joj kumica to bu fantastično ... joooj... super mi je s njima i drago mi je kaj samo si tak super....
ovo smo nas tri odispod na slikici.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
pa to bi bilo to.... post nije nešto dugi a nije ni karatki, bar se nadam. ajde veliki kishac ostavljam svima.... pozzić

Moja mašta moji snovi

x: Prokletstvo obitelji Ludvic :x

Kišilo je. Prijatelji i ja sakrili smo se ispod velikog hrastova stabla. samo smo slušali tišinu koju kite ogromne i tužne kaplje kise.. oslonila sam se na hladno drvo i pogled mi je odlutao kroz kišu i maglu do starog dvorca u daljini okruženog gustom borovom šumom… Koliko sam znala u taj dvorac nitko nije ulazio stoljećima. svi su strahovali od pomisli na njegove tajne čuvane iza debelih vrata.. Našim malim mjestom išla je legenda da je tim dvorcem upravljala obitelj Ludvic. U tom dvorcu su mučili ljude i ostavljali ih da umru od gladi i boli u nekoj od prostorija u prizemlju. Govori se da je u tom dvorcu nestalo stotine ljudi. Tada mi je sinula ideja. Hajde da vidimo dali je to istina i dobro bi nam došlo malo zabave. Tako smo krenuli kući i dogovorili se da ćemo se naći točno za sat vremena tu kod drva. Doma smo su uzeli nekakve male torbe koje smo stavili na leđa. U njih smo stavili bocu vode i nešto za prigristi. Mislili smo da će nam biti dovoljno. Krenuli smo. Putem smo slušali muziku i razgovarali o tome što ćemo raditi gore kad stignemo.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
Padao je mrak i kiša je polako prestajala padati. Ali nije nas bilo strah, bili smo svi skupa. Došli smo i do ulaza u mračnu borovu šumu. Bio je tu i mali puteljak koji je bio već napola prekriven mahovinom i raznim lišćem koji je donio vjetar. Nije bilo ničega čudnog. Nismo se previše obazirali na huktanje sove i šuštanje grana oko nas. Sve smo to smatrali normalnim. Do jednog trenutka. Ispred nas je poput vjetra prozujalo nešto bijelo. Kao nekakav čovjek pokriven plahtom. Svi smo se malo zaledili na trenutak, ali neko se je glasno nasmijao i rekao da je to možda pretrčao zec ili nešto takvo. Svima nam je srce na neki način bilo na mjestu. Nedugo nakon toga krenuli smo dalje. Poslije toga nije više ničega bilo čudno. Zlatno žuti veliki okrugli mjesec koji je provirio na nebo nakon kiše osvjetljavao nam je stazicu koja je vodila ravno do velikog ručno zidanog dvorca. Krov je bio kao nov što se ne bi moglo reći za vrata i prozore. Bili su napola truli i jako obrasli mahovinom. Činilo se kao da mahovina ne dopušta da se gleda kroz prozor ili ulazi u dvorac. Ali tada se je dogodilo nešto čudno, nešto jako, jako čudno. Nešto od čega smo stajali barem pola sata zakamenjeni ispred vrata. Mahovina se je polako počela micati s prozora i vrata i radila ogradu oko dvorca tako da nikao nismo mogli natrag u šumu. Svima je srce stalo. Ja nisam znala što da radim, samo sam stajala i gledala oko sebe. Vrata i prozori su poprimili novu boju i novi izgled, ko da ih je netko upravo renovirao.Tada su se nekim čudom vrata počela otvarati. Ušli smo u unutra sa velikim strahom, svi smo se držali za ruke i to tako čvrsto da nam je jedva krv kolala do vrhova prstiju. Kada smo ušli unutra je sve mirisalo na svježe ocijeđen limun…Nekako samo osjetili da je u dvorcu bilo puno toplije nego vani, što je bilo čudno. Veliki dugi hodnik ispred nas bio je prepun upaljenih svijeća i sa zida su visjeli veliki kristalni lusteri koji osvjetljavaju prostoriju. Sa svake strane zidova visjele su velike slike odnosno portreti nekih poznatih ljudi. Bili su stavljeni u zlatne okvire koji su po sebi imali urezane razne cvjetove i crte. Kada smo došli do kraja hodnika vodila su dva puta jedan u blagovaonicu, a jedan u veliku jako osvijetljenu dnevnu sobu. Prvo smo krenuli u nju. Sve je bilo kao u bajci. Veliki okrugli stakleni stol stajao je nasred sobe. Na njemu su bile dvije vaze u kojima su bile crvene ruže. Oko tog stola stajali su veliki drveni stolci. Nasuprot stola stajao je veliki kameni kamin iz kojeg je lagano gorjela vatra i koji je vjerojatno grijao cijeli dvorac. Sve je bilo tako lijepo mislili smo da nam se pričinjava i da sanjamo. Zatim smo jako tiho krenuli prema blagovaonici. Sve je tako fino mirisalo. Stol je bio prepun hrane i pića da smo jednostavno uživali. Sve je bilo lijepo i uredno posloženo. Svi smo se zezali, a odjedanput smo se, iz ne znam kojeg razloga, počeli gađati hranom….tako da je na kraju bilo više hrane na podu nego na stolu. A nakon toga kao da je nekim čudom hrana samo nestala. Sve je bilo pospremljeno i nigdje više nije bilo hrane. Čak ni u onom malom kutu gdje sam bacila neku kost napola pojedenu. No to je bilo ništa naprema svemu što nam se je prethodno dogodilo, ali svejedno smo se uplašili. Nismo znali što da radimo pa smo krenuli u malo razgledavanje dvorca. Prvo smo se spustili u veliki, hladan i mračan podrum. Bio je rasvijetljen sa malim lampicama koje su krasile one velike i tamne zidove. U njemu se nalazila mala ali jako hladan kaznionica. U njoj su bili lanci i okovi za ljude. Na nekim su još čak visjele i ljudske kosti. To je bilo najužasnija stvar koju sam ikada vidjela. No u jednom trenutku smo došli do neke velike prostorije iznad koje su visjeli dva ključa, jedan veći i jedan za trunčicu manji, ali dovoljno da se zna razlika. Isprva nas je bilo strah, ali kada smo otvorili ona velika, debela i metalna vrata s većim ključem, počeli smo se glasno smijati. Ali ubrzo smo prestali jer je nas smijeh tako jako odzvanjao kroz dvorac da smo mislili da nas netko prisluškuje. Ta je prostorija bila prepuna boca vina koje su tu stoljećima. Bilo je tu vina još od 1100.-te godine … No nismo znali čemu služi drugi ključ. Malo smo lutali tom prostorijom, kada smo došli do drugih puno manjih drvenih okruglih vrata s cvjetnim uresima. Otključali smo ih s drugim ključem. Kada smo ih širom otvorili stajali smo ispred njih bez riječi. U njoj se nalazila velika zlatna škrinja koja je do vrha bila napunjena zlatnim starinskim novčićima. Tada sam se sjetila da upravo takav novčić ima moj djed kod kuće. Drži ga u nekakvom okviru i ne da, da ga itko dira. Svatko si je uzeo malo tih zlatnika zbog toga jer smo znali da vrijede jako mnogo. Tiho smo zaključali tu prostoriju i onu veći i ključ stavili tamo gdje je i bio. Vratili smo se gore po stepenicama. No dok smo se kretali prema gore pogledala sam još jedanput prema kaznionici da vidim onaj užasni prizor kostiju, ali nisam ih vidjela. Ali pošto sam već bili a pri vrhu stepenica nisam obraćala preveliku pažnju na to. Kada smo došli gore prostorije su nam se činile malčice drugačije. Ali to je valjda zbog mjeseca. Polako ali sigurno smo krenuli na kat. Bilo je predivno, crveni tepih bio je na podu i vodio je do soba. Svaka soba bila je posebna na svoj način, jedna je imala veliki okrugli krevet, jedna je imala četvrtasti, a jedna čak i u obliku srca… ali bilo je super. Sobe su nam se svidjele. Došli smo u najmanju sobu i tamo otvorili jedan od odmara. Nije bilo ni trga moljcima. Unutra u ormaru su visjele sivo bijele haljine koje su nalikovale na one koje su nosile sluškinje u to doba. Ušli smo nakon toga u najveću koja je imala predivan mucati tepih, veliki okrugli krevet iznad kojeg je stajala predivna zavjesa za komarce (barem sam ja tako mislila). Bile su tu i slike ovješene na zid. No ja sam više pogled obraćala na predivan visok i drven ormar sa velikim okruglim zrcalom kojeg su krasile svilene trakice… nisam se mogla suzdržati i pogledala sam u ormar. Unutra su bile predivne haljine.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE Izgledalo je ko da su moje i prijateljičine veličine. Dok smo ih mi oblačile i divile se jedna drugoj, dečki su otišli u susjednu sobu i od tamo izvadili „mušku“ odjeću. Ja sam uživala u tome. Bio je predivan osjećaj nositi takve haljine. Zatim smo se počele prenavljati s haljinama i glumile smo ko da živimo u tom vijeku. Šetale smo se od sobe do sobe u tim haljinama, a dečki su nas samo gledali i smijali se … a koliko se meni činilo, a i mojim prijateljicama ogovarali su nas, ali na lijep način. Mislila sam da si umišljam i da je sve to san iz kojeg se ne želim više nikada probuditi. I da zauvijek želim ostati u tom dvorcu,a tako su razmišljali i ostali. Imali smo tu sve što nam treba. Tada smo iz odmara izvukle one smiješne spavaćice i pošto je već bio mrak i bilo je jako kasno sve cure smo legle u jedan krevet, a dečki u drugi. I tako zaspale. Ujutro nas je dočekalo iznenađenje. Osjetili smo miris svježeg kruha i nakon što smo opet obukli one predivne haljine krenuli smo dolje. Stol je opet bio pripravljen. Mislili smo da sanjamo. To je bilo nemoguće. Ovaj put smo pojeli i uredno se digli od stola i otišli u dnevni boravak. Tamo nas je na onom staklenom stolu dočekalo malo pismo okruženo ražinim laticama. Jedan od prijatelja ga je otvorio i pročitao, a glasilo je ovako:“ poštovane Dame i gospodo. Pošto ste već koračali u moj dvorac i ugodno se smjestili. Želim vam ponuditi ponudu koju nećete moći odbiti. Dopustit ću va da ostanete u dvorcu i da se lijepo zabavljate, ali pod uvjetom da nikada ne odete iz njega. U njemu ćete biti zaštićeni od vanjskoga svijeta. Moći ćete se osjećati ko da živite u onom vremenu kada i ja. Nikada vam ništa neće nedostajati. U slučaju da odbijete moju ponudu, snosit ćete posljedice mojeg gnjeva. Biti će užasno i neće se dogoditi vama nego ljudima do kojima vam je naviše stalo. Počevši od rodbine. Pozdrav ostavljam i nadam se da ćete prihvatiti moju ponudu. U potpisu Nikolas Ludvic. !“
To je bilo zastrašujuće pismo i nismo mislili da je to istina pa smo zbog toga odmah otrčali do ulaza u gdje su trebala biti vrata dvorca ali nije ih bilo, bili su samo prozori koji su nekim čudom sada imali rešetke. Tada nas je iznenadilo ponovno pismo koje smo našli obješeno na mjestu gdje su nekada stajala vrata. . U njemu je pisalo:“ Poštovane Dame i gospodo. Vidim da mi ne vjerujete pa sam vas morao nekako uvjeriti da ono prvo pismo nije bila zabunda i neka šala. Prihvatite moju ponudu ili ćete snositi posljedice.“
Tada smo se za ozbiljno uplašili, nije nam ništa drugo preostalo osim da i mi njemu ostavimo pismo u kojem mu zahvaljujemo na gostoprimstvu i na svemu što je učinio za nas. Ali ga molimo da nas pusti zbog toga jer smo mi još donekle djeca i da će se naši roditelji uplašiti i da će umrijeti od tuge. Na to smo mi dobili odgovor: „ne mogu vas pustiti, ovaj dvorac je već stoljećima prazan i dobro bi mu došlo malo promijene. I dobro bi i meni došlo malo društva. Ako uselite i prihvatite moju ponudu, moći ću u miru umrijeti jer ću znati da sam sa svoje obitelji skinuo prokletstvo koje nam je nanijela obitelj Wascot, odnosno obitelj moje pokojne žene. „ na to smo ga mi upitali koliko dugo ćemo morati ostati u dvorcu. A on je odgovorio:“ ne dugo samo par tjedana. Za nekoliko tjedana prestat će prokletstvo koje nosi moja obitelj već stoljećima. Naše prokletstvo glasilo je:“ proklinjemo ovu obitelj na sljedećih 100-tinu godina. Zbog iskorištavanja naše kćeri jedinice koja nam je sve značila u životu.Prokletstvo će se ukinuti ako na točno ovaj datum od kada je dano ovo prokletstvo za 100.-tinu godina ovaj dvorac opet bude pun djece koja će s radošću i veseljem se vratiti u našu eru i živjeti po našim običajima. „“!
Povukli smo se u sobe i tamo razmišljali i dogovarali se dali ćemo prihvatiti ponudu. Plakali smo se i u suzama donosili odluku važnu za sve nas. Svi su rekli da ne, ali smo na kraju rekli smo DA zbog naše obitelji i shvatili da ako ne prihvatimo ponudu naša će obitelj stradati. Na neki način morali smo razmišljati kao odrasli ljudi. Možda to za sada nitko neće shvatiti, ali tako je bilo najbolje i za nas i za naše obitelji.Vrijeme smo provodili čitajući knjige i radili si frizure kakve su nosili u tom vremenu, pili popodnevni čaj i šetali oko dvorca i razgovarali o svemu. Nisam ni mislila da će nam vrijeme tako brzo proći. Došao je i taj dan kada se prokletstvo treba prekinuti. Sve je bilo normalno do sada. Nismo dobivali nikakva pisma i živjeli smo točno onako kako su ljudi u tom vremenu živjeli. Tada smo začuli neki vrisak tako jak da smo morali rukama prekriti uši da ga ne čujemo. I to je trajalo možda minutu. Nakon toga smo se spustili brzinom munje u predvorje. Ponovno smo vidjeli vrata i prozori su bili bez rešetaka. Zatim smo krenuli do dnevne sobe gdje nas je čekalo pismo. Otvorili smo ga i pročitali. A glasilo je ovako: „ hvala vam što ste mi pomogli da skinem prokletstvo s obitelji Ludvic. U tome ću vam biti veoma zahvalan. Sada napokon mogu u miru otići na onaj svijet. Vi se ponovno možete vratit u svoj svijet i živjeti kako ste živjeli do prije svega ovoga. Hvala vam još jednom. Uz vječnu zahvalu Nikolas Ludvic. !“.
Ne razmišljajući o ničemu tada trkom smo krenuli prema kući.svatko svojoj. Zid od mahovine koji je nekoć tu stajao, nestao je, a haljine koje smo imali na sebi, kada smo iskoračili van iz dvorca, počele su se raspadati, izgledalo je kao da gore.jurili smo kroz mračnu šumu kući poput metka koji je upravo ispalio iz pištolja. Dok smo trčali šumom, nismo ni opazili da za nama padaju oni svjetlucavi zlatni novčići. Roditelji kada su me vidjeli zagrlili su me tako jako da sam skoro ostala bez zraka. Prepričala sam im sve što se dogodilo u proteklih 3 i pol tjedan. Nisu mi baš previše vjerovali, ali su bili tako sretni što sam napokon kod kuće da mi čak nisu nikakvu zabranu dali. Sutradan smo se našli ponovo kod drva nedaleko od naših kuća. Bili smo sretni što smo se vratili u stvaran život. O tim danima što smo živjeli u dvorcu govorili smo još godinama sve do danas. Nabiste vjerovali kada bi vam rekla da sam uživala, usprkos svemu što sam doživjela, živjeti u dvorcu. Nije tako bilo samo samnom, to su rekli i svi moji prijatelji koji su bili tamo. Svake godine smo na točno taj dan kada je ukinuto prokletstvo odlazili ponovno u dvorac i pravili se ko da smo još uvijek tamo. Sve je bilo onako kako smo ostavili. Još mi je uvijek u nosnicama ostao onaj miris svježe ocijeđenog limuna i okus one fine hrane koju smo jeli dan za danom. Nikada neću zabraviti to vrijem koje sam provela u tom dvorcu. To sjećanje će uvije ostati zabilježeno u meni i nikada neće nestati…

MRZIM GA

bokich, evo opet pišem novi post, makar sam svima već dosadna s novim postovima, ali nemam kaj drugo raditi pa evo....
jooj, danas mi je najdosadniji dan ... čovječe, nejdemo uopće van, doma se dosađivam i hoda oko na okolo u svojoj sobi od par kvadrata... uh, kak zanimljivo.... uopće mi se neda biti doma, doma mi je užasno dosadno... nemogu vjerovati.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
p aod prošlog posta nije se baš nešto puno promijenilo osim toga što se bliži rođendan mojem glupom bratu... jao kako ga mrzim, svimas e uliziva čak i stricu... od njega bu za rođenda n dobio play station 2, od tate je dobio već jedan nogometni dres (orginalni za 200 ili 300 kn), i naravno MP3, sigurno bude od nekoga dobio i onaj mobitel koji hoće, jer je on jedini mali muški u obitelji, svi bratići su blizu 30, a on jedini ima 12. jao kako jadno. ja nikad nisam bila tak u centru pažnje, jedino kaj dobivam od staraca za rođenda je jedna ruža i čokolada, a njemu kupuju glupi i ustani MP3. nemogu vjerovat.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
ja za svoj rođenda od strica nisam niš dobila. aon bu dobil play station. od 4 tete i 1 ujaka dobim samo kojih 100 kn, ak i to dobim, s tim da mi još dvije tete ne dođu s izgovorom da im nije dobro ili da moraju neke doma raditi ili neke slično, ali zato na njegov rođendan dođu svi, ali baš svi. nema koga nema na njegovom rođendanu. heh, s tatine strane imam samo polu sestrične koje nemogu doći na moj rođendan također, ali zato na njegov moraju doći obavezno. kad je bratov rođendan, to je događaj godine ali kad je moj, onda je to samo nešto usput. pa ko dođe dođe a ko ne ne nema veze kaj ne! ma ko jebe Helenu. čovječe čak mi ni nemogu preko telefona čestitiati rođenda, zovu me za kojih tjedan dana s isprikom, joj, pa tebi je bil rođendan, joj, zaboravili smo.... ah... nije meni krivokaj oni njemu sve kupku, nego jednostavno želim da se i mojeg rođendana sjete,a ne samo njegovog. dosata mi je da svi misle da je on još mali i da je neznam kaj.... čovječe pa ima 12 godina.ja sam s dvanaest ogdina čuvala i njega i male bebače i sve sam radila kaj inače ne rade deca u toj dobi..... a on je još mali pa nemože. šmjc, jadna beba.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
mah daj skockaj se, mrzim ga...
pa ostalo je sve po starom naravno, kaj bi bilo novoga kod mene, kod mene nema nikad niš novoga
pa idem.. pozz svima !

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE

:x nemam naslova x:

bokich... evo mene opet.. pa evo od prošlog tjedna odnosno od predprošlog petka sve mi je krenulo na bolje.... odjedamput sam se počela osječati happy... mah... svemu tomu krv je jedan mali slatki dečko... no neću još o njemu... ugl. samo sam htjela reći da je ono sve što je bilo s alenom završilo i zbog čega mi je urnebesno drago.... napokon sam si pustila mira od nega... makar još neznam razlog zbog čega se on užasno ljuti na mene, ali nema veze i to bum jednog dana saznala...
e da ljudeki.... ošišala sam se.... svi mi vele da mi je ok, ali ja mislim da to samo tak vele reda radi.... jao.... mrzim svoju frizru...
mah ugl, i to bude naraslo... lol...
pa kod mene nema niš novoga osim onog što sam spomenula na početku posta.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE

po cijele dane sam vani i ostajem s frendovima ispred osnovne i tamo se zezamoi rdimo glupost.... nije isto ko prošle godine, prošle je bilo bolje. bili smo svi iz kvarta skupa i svi smo se družili, ali ove godine je nešto drugačije. svi su se promijenili. ljudi s kojima sam si bila dobra najedamput su postali mrzovoljni i niš im se neda raditi. mah, nadams e da je to samo prolazna faza zbog toga jer u toj grupici ljudi koji su se promijeili imam par dobrih frendova zbog kojih bi mi bilo žao da se više ne družim s njima.

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE
pa to bi bilo to... ja više nemam ništa za reći... osim da jedva čekam osmi mjesec i početak prvog glasa a onda nakon toga škola.... weee... jedva čekam.... nemogu vjerovati da tak volim školu.... da sa prije par godina rekla da bi htjela u školu.... sama sebe bi spljuskala... odnosno prije par godina uopće nebi razmišljala o školi dok nebi trebalo. lol... najviše što mi fali od škole je društvo... odnosno najviše mi fali moj razred koji mi je zbilja suuuuuper. pa da moram reći da za sada još niko nije pal razred... neki ljudi su išli na popravne i prošli su.... lol.... svaka čast....
jooj ja puno meljem pa idem da sama sebi ne dosadim...
poZzIć

SEXY & HOT COMMENTS

CLICK HERE

.....nemam naslova....

bok evo da se malo javim, mislim da je vrijeme da napišem novi post... pa evo napokon su počeli oni recimo "dosadni " praznici.... tek je početak sedmog mjeseca i tek smo dva tjedna doma a meni je več dosadno i pomal mi fali škola.... ubiti ne fali mi toliko škola koliko mi fali društvo u njoj.... dobro čast iznimkama koje mi uopće ne fale..... no dosta o školi...
napokon sam solo i ne želim više imati dečka, bar ne za sad dok ne dođe sve na svoje mjesto i dok ne skužim što sam točno to napravila i što sam propustila....
moh, i to će jednog dana biti prošlst i sve će doći na svoje mjesto šata ne ..??
uglavnom... pa ovih zadnjih dana sam bila vani sa Sunčom, Evom, Petrom, Tončem i naravno Markićem.... heh....
bilo je super i mogu samo reči da ovih zadnjih dva dana je bilo super jer mislim da će Sunča ipak imati dečka od kraja ovog ljeta .... hehe... nadam se da će joj uspijeti... lol...
drago mi je zbog nje užasno jer će i ona napokon imati nekoga a ne samo ja i Eva... heheh
pa evo neznam više o čemu da pišem osim da jedva čekam kraj osmog mjeseca kada počinje PRVI GLAS ZAGORJA .... taj tjedan će biti suuuuper.... nadam se da se do tada neću posvađati s puno ljudi i da će mi do onda ljeto biti i dalje super....
ugl. ja mislim da bi to sada bilo to... pa idem ja sada
novi post neće biti tako uskoro ali javim vam kada će doći... hihihih!!!

ŠTAFETA

čestitam onome koji stigne do kraja...

sati je... 12.00
osječaš se... Hmm, neznam.. tek sam se probudila
Kak si provela dan? jooj, neznam, još mi nije počeo
Jesi li bila na msn-u danas? da, to se smatra pod obavezno
Sada si trenutno sretno ili nesretno zaljubljena? pa neznam... vjerojatno nesretno !
Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled? da, 100%
Vjeruješ li u ljubav do kraja života? pa da, ako dođe onaj pravi... Hihi
Misliš li da postoji onaj pravi? da, sigurna sam

DEČKO!!
Što cijeniš kod dečka? pa neznam, bitno mi je da je dobar, da je islkren i da me voli....
Boja očiju? nije bitno
Boja kose? nije bitno
Visina? hjooj, neznam, možda samo da je malo viši od mene
Piercing ili tatoo? pa neznam, može i oboje ali da nije pretjerano s tim

TKO JE??
Tko je zadnja osoba koju si poljubila? Hmm...mislim da se zna
Tko je zadnja osoba koju si zagrlila? dans je to bila moja sekica
Tko je zadnja osoba koja ti je rekla da te voli? ah, to mi dugo niko nije rekao... možda bivši ....
Tko je zadnja osoba s kojom si razgovarala na telefon? hjooj, neznam ja mislim da je Nina
Tko je zadnja osoba na koju si vikala? Mama
Tko je zadnja osoba koja ti je slomila srce? jooj, mislim da se zna po postovima tko je to ...
Tko je zadnja osoba koja ti je rekla da te mrzi? pa.. mislim da je to rekao bivši

NAJBOLJI ??
frend: pa neznam, ima ih puno... neznam dal mogu koga izdvojiti
frendica: hmm.... pa neznam... iz razreda su to... Nina N., Kika, Nina, Ivana, Ana i Tamara
praznik: pa ne volim baš previše praznike, zato jer ne vidim društvo iz škole
godine: pa ja mislim da su to upravo ove u kojima sam sada
sjećanje: na bivšeg dečka

NAJGORI??
dan u tjednu: hmm, ja mislimd a je utorak (zbog weba)
vrijeme dana: neznam... mislim da jutro...
hrana: Kelj....(mrzim ga)
sjećanje: prekid s bivšim
frend ili frendica: nemam...

ZADNJA??
osoba koju sam vidjela: Mama, brat i seka
razgovarala na telefon: Nina
zagrljaj: od sekice... :)

PRVI??
poljubac: hjooj, kad je to bilo... jooj
auto: nemam ga još.. ali i to budem imala još malo
prva škola: Osnovne škola Sveti Križ Začretje
posao: nemam ga za sada

DANAS??
što radiš sad: pišem ovu štafeticu i mislim na jednu osobu
navečer: biti ću vani s frendicama a poslije toga na msn-u
što nosiš na sebi: Haljinu
što si jela za ručak:Još ništa
bolje nego jučer? sigurno(jer jučer nisam papala doma)

SUTRA??
je: je nedjelja
planovi: pa neznam, vjerojatno ću biti doma i ućiti povijest za utorak
odbojnost: ŠKOLA
imaš li posla? pa... imam...

NAJDRAŽI ??
broj: jooj, neznam, možda 6
pjesma: hmm, ima ih puno, ali mogu izdvojirti jednu BAD BOY
boja: Crna i Crvena
godišnje doba: ljeto
država: zasad Hrvatska

TRENUTNO??
jesi li zaljubljena: pa jesam
viđaš nekoga? neeeee
nedostaje ti netko? daaaaaaaaaaaa, jakoooooooo....
raspoloženje: pa čudno zbog vremena
čekaš: hmm, vjerojatno da mi se javi jedna osoba s kojom se nisam čula več 4 tjedna

OVU ŠTAFETICU PREDAJEM : Tamari, Sunčani, Evi, Kikici !!

bokich !

bokich... evo me... nisam duuugo več pisala, nisam imala vremena, a i nisam znala o čemu da pišem... pa sve je po starom, nema niš novoga kod mene.... pa škola je u završnoj fazi, još je samo tri tjedna do kraja školske godine.... čovječe, nemogu vjerovati da je več godina prešla od kak sam u srednjoj.... sve mi je normalno ko i u osnovnoj... osim što je malo društvo promijenjeno i imamo nove profesore, inače je sve po starom.... u školi mi je suuuuuuuper yes .... nemože bolje... mi smo ludi razred... svako malo izvaljujemo neke bisere i onda crkavamo od smijeha.... hjooj.... ne želim ići na praznike.... neeeeee cry !! dva i pol mjeseca bez škole, bez nekih ljudi u razredu... jooj nee.... to nebu dobro....
pa u ljubavi je sve po starom... s jednom osobom se ne razgovaram točno dva tjedna... i zbog toga mi je najviše žao.... sve bi dala da mogu vratiti vrijeme i da ispravim neke greške koje sam napravila....
ali šta je tu je... ne vjerujem da ćemo se ikada više pomiriti.... makar me svi uvjeravaju drugačije, ja ne vjerujem....ma meni je važnije da je on sretan, a za ostalo me baš briga... nisam bitna ja, nego on....
mah.... headbang cry
makar en vjerujem da ćemo se ikada pomiriti, nadam se da možda jednog dana..... onako trunčicu se nadam, ali ne previše....
mah... nono
hjooj... jedva čekam ovu subotu .... idem kod frendice idemo gledati neki film.... ja mislim da se film zove "egzorcizam Emily Rose"
heh, čula sma od nekoga da je fil fantastičan... wee, jedva čekam....
pa ja mislim da je to to.... čujeo se .... veliki K I $ $ !!! kiss

... neznam naslov...

bokich... evo me... bez brige neču pisati o ničem specijalnom... obečavam....
pa ovako ovaj tjedan je prošao koma... ali opet bilo je super... sa jedne strane, a s druge opet nije... nakon svega što se je dogodilo ovaj tjedan mislim da je najbolje da sve zadržim za sebe i da nikomu ništa ne govorim... tako je najbolje... zahvaljujem se samo jednoj osobi koja me je u zadnjih nekoliko mjeseci najviše povrijedila.... mislila sam da je super i da je on drugačiji od svih (još uvijek to mislim)...
vrijeme je da počnem malo drugačije misliti o njemu ... tako bi bilo najbolje i nebi me toliko pogađalo to što mi radi.... znamd a sam i ja njega povrijedila ali nisam opet toliko koliko je on mene.... sad ovo izgleda ko da samo mislim na sebe ali nije tako.... najviše zbog čeka me je sve to pogodilo je zbog njega jer sam cijelo vrijeme samo mislia na njega i na njegove osječaje.... možda nisam trebala i možda sam trebala misliti samo na sebe kako mi i svi govore... sam sebi uvijek moraš biti na prvom mijestu... ali ponekad je to teško i to zaboraviš... a onda kad to zaboraviš uvije staviš na prvo mijesto one do kojih ti je najviše stalo, a na zadnje mjesto staviš sebe.... mah...
neda mi se stalno ponavljati isto pa zato evo jedna dobra stvar koja mi se je dogodila ovaj tjedan... ubiti tu su dvije dobre stvari ali ok ! prva dobra stvar ovaj tjedan (zbog koje žalim ) je ta da sam se našla s jednom osobom u školi ..... i bilo je sve savršeno... ja sam mislila da će nakon toga nešto biti između nas ali ništa.... po tome sam svatila da sam na jedan način bila iskotištena... ali dobra stvar u tome je što sam svatila da sam pogriješila što sam prekinula s tom osobom prvi puta kada smo bili skupa i što sam svatila da ga zapravo volim (ali njemu to ništa ne znači )...
druga stvar je ta što nakon svega ipak nisam sama i što imam dečka, a loša stvar u tome je što za tu osobu ne osječam ništa možda samo nešto malo ali ne toliko koliko za ovu osobu gore koju stalno spominjem...
pa ja mislim da je to to za sad.... veliki KISACH za sad !!

idemo opet ispočetka...

nisam mislila na početak kao novi početak nego kao nešto što sam več prije radila i namjeravam to ponovno napraviti...
moj život je završio ja više nemam razloga zbog kojega da živim..
izgleda kao da se je cijeli svijet srušio na mene... zašto ja ... što se to nemože dogoditi nekomu drugomu nego baš uvijek meni... zašto ? što sam ja nekomu skrivila ? mrzim srednju mrzim starce, mrzim sve oko sebe... gotovo je najolje bi bilo da se bacim s neke visoke zgrade i da me niko ne pokuša spasiti.... mislim da bi se tada osiječala bolje i više nikomu nebi stajala na putu i nikomu više nebi smetala.... niko više ko i sad nebi mario za mene i sve bi se vratilo u normalu... imam takav osječaj (koji je točan) da sam svima na teret i kad neštoo d nekoga trebam niko mi nemože pomoći... ali kad neko drugi treba nešto od mnene i ja velim da neću onda se taj uvrijedi i ne razgovara se više samnom...
i zašto bi ja onda trebala nastaviti dalje sa svojim životom, čemu... zbog koga... nemam više nikoga zbog koga bi trebala živjeti dalje, više me ništa ne drži sve što me je držalo na životu, polako me pušta ja sam ko onaj mak, koji smrdi i cvijet je odvratan.. i kad prođe njegovo vrijeme onda uvene i više nikada se ne vrati.... ljudi ga se pokušavaju riješiti jer im samo donosi štetu i samo se moraju brinuti za njega ako ga čuvaju... tako je i samnom .... živim samo jer sam bila kukavica ... ali sad je došlo vrijeme da ja okončam onoo čemu več dugo razmišljam... mislim da će tako biti najbolje... ah... svemu ružnome ipak dođe kraj i nakon toga je sve lijepo.. kako se veli iza svake kiše dolazi sune, a ja sam ona kiša koja je ružna i odvratna a sve što se dogodi iza mene biti će lijepo i spokojno.... tako i treba biti.... tako je najbolje za sve... a i tada će meni biti srce na mijestu.... i više niko nikada neče razmišljati o meni ..... HEH, to je ono jedino što me ustrećuje i zbog čega vrijedi umrijeti ! a i bezbolno je... kada razmišljaš o stvarima i ljudima koji su te najviše povrijedili dok to radiš, ovo je prema tomu ništa to je kao ubogd komaraca koji ni ne osijetiš !!!!

mah...

ah.. cijeli život mi se je preokrenul ....
sve je krenulo naopačke... ja više neznam što da mislim, radim...
sve je to počelo od kako sam se počela dopisivati s jednim slatkim dečkom u prvom polugodištu...... jako je slatki i zbilja mi se sviđa... ali opet znala sam da kii uvijek nikad nemogu ništa imati sa takvim dečkima.... ko i ovaj neki dečki su ok preko poruka i msn-a, a kada te vide u školi ili negdje samo spuste glavu, ne pozdrave i preve se ko da te uopće ne poznaju... neznam zašto je to tako... dobro, možda je problem u meni ali opet.. svaki slatki dečko koji mi se zbilja sviđa ili je takav sramežljiv ili ima curu ! i onda ja uvijek zvisim... nije meni to ni prvi a sigurno ni zadnji put... mah... uvijek nsijednem na isti trik svaki put... ali svaki...
tako je bilo i tako bude ...
to je samo prolazno ...
zašto sve ono što je slatko nemože biti i ostvarivo ???
font>

mislim da se povijest opet ponavlja !

pričat ču vam od početka.. dakle skroz od osnovne ! prvo se svima duboko ispričavam što se vračam na ono što se dogodilo u osnovnoj, ali tako započinje praktiči moj život !! recimo.. !
krenula sma u osmi razred svatila sam da mi se sviđa do tada glup i umišljen dečko ... napokon sam uz pomoč frendica skupila hrabrosti i rekla mu da mi se sviđa... što je i on meni rekao... u to vrijeme je baš bio prekinuo sa svojom bivšom curom Martinom... nije prošlo ni dva mjeseca i nekako smo došli na tu temu(naravno kako se to u školi radi preko papirića koji se bacaju preko cijelog razreda s jednog kraja na drugi) o hodanju... i ja sam bila ta koja je probila led i pitala ga za hodati... i na što je on naravno pristao.. naravno to nije dugo potrajalo bili smo skupa samo dva bjedna dana... ja više od onda nisam svoja... (bar sam tako mislila) no drugi korak je on učinio nekoliko tjedana kasnije... no taj puta smo bili nešto duže skupa ... uspijeloi smo čak dogurati i do 6 dana... (ah.. a ja budala i glupača ponovno nasjela) ... no da ne ponavljam sve što je več pisalo u priiiijašnjim postovima ... idem odmah na onu najdužu vevzu... a to je naravno bilo prošle godine za vrije prvog glasa... jedne večeri je samo došao do meme i započeo razgovor... naravno nije imao hrabrosti me pitati u lice nego je morao preko mobitela, a ja sam bez puno razmišljanja i onak iz zabave najviše rekla DA... opet... nažalost... ovaj put smo bili nešto više od mjesec dana skupa bez prekida... svaki dan smo bili skupa i to mi je vjerojatno bilo najljepše vrijeme koje sam imala s njim... vrijeme mi je jako brzo prolazilo ... ali ipak ne tako brzo kao što sam ja htjela... počela je škola i od onda je sve krenulo nizbrdo.. on je bio u krapini, ja u zaboku.. viđali smo se samo vikendima i to samo ako smo mogli jer sam ja imala hrpu stvari za napraviti, a on je znao biti na praksi... u među vremenu sam ja prestala prema njemu imati takve osječaje kao što sam imal au osnovno i napokon rekla da mi je dosta toga i da želim da se to jedampu prekine... i po prvi puta sma ja prekinula s njim.... no nije ni to dugo potrajalo... on me je ponovno pitao za hodati.. i ja sam pristala aliovaj put sam ja njega za nos vukla i cijelo vrijeme govorila kako imam puno stvari za obaviti doma i da se zbog toga nemogu naći s njim...ali bilo mi je dosta gledati ga takvog pa sam i to privela kraju... makar mi je nekolicina ljudi goorila da nek ga još malo vučem za nos da on to zaslužuje... da ovo što ja njemu radim je ništa prema onomu što je on meni radio... ali ja nisam mogla ali zbilaj nisam...i to je bilo zadnji puta da sam ja bila s njim i više nikada neću biti jer zbilja mi je krivo kad nekoga vučem za nos...pa bližio se je kraj prvog polugodišta i bila sam na rođendanu od jedne frendice i tamo sam vidla jednog jako dobrog frenda ... u međuvremenu smo se mi počeli dopisivati i samo na jedamput prohodali ali najviše zbog dogovora jer je on htio jednu curu napraviti ljubomornom ... i tkao je prošlo prvo polugodište u srednjoj... u drugom polugodištu mi je Nina dala broj od jednog dečka.. odnosno njemu je dala moj broj...i mi smo se počeli dopisivati preko mobitela, a kasnije i preko msn-a.... mislila sam da će tu biti nečega, ali nije bilo ničega ... on je previše sramežljiv... ali je zato jako zgodan... kasnije nakon nekog vremena opet je nina dala broj njemu(gospodinu dotičnom)... e od tud se počinje priča ponavljati... samo tu postoji jedna mala sitnica koja je različita... a to je ta da me tomica nikada nije prevario... i ni u jednom trenutku nije napavio ništa zbog čega bi se ja osječala ovako grozno kao što sam se osječala kad sam vidjela Njega i sofiju.... s njim mi je bilo super... ali nakon Tomice više se nisam bla onakva kakva sam bila u osnovnoj... do svakog dečka sam mogla doći i reči mu što mislim o njemu.. ali kad sam po zadnji put prekinula s tomicom od onda se je sve prmijenilo i od onda više nisam ono što samnekad bila.... bila sam s njim i bilo mi je super jer je zbilja bio dobar i jako mi je zapoeo za srce... no ja nisam onda svačala što gubim kad sam ga ostavila.... sad svaćam i krivo mi je.... to sada više nemogu popraviti... imala sam drugu šansu... ali nju nisam odbacila... htjela sam da ta veza zbilaj potraje... ali to je očito bilo nemoguće... (bili smo 12 dana doma i ja nisam bila ni na msn-u a kamoli blizu kompjutera... a i cijelo vrijeme sam bila vani s frendicama ... mobitel nisam imala sa sobom jer bi me mama zvala svakih pola sata da vidi di sam, ko da sam mala beba...)i on je zbog toga a i radi Sofije prekinuo samnom... bilo mi je krivo i nisam htjela da to tak završi... jedno vrijeme skroz do sad do prije tjedan dana ja sam bila sva zbunjena i više nisam znala kaj da mu velim ... no počela sam se dopisivai s jednim dečkom koji je godište vjerojatno ko i on... a ja mislim čak da i je... i samo smo frendovi... to sam barem danas saznala.... i zbilja mi je bio super... i to sam rekla Njemu i od onda se on srdi na mene i više od onda ne želi riječi progovoriti samonom i cijelo vrijeme je sa onom fuficom... Možda ja jesam kriva zbog svega što se je odgodilo među nama ali znam a neću ponoviti istu grešku kao i sa Tomicom i da je ovaj put tako i da tako mora ostati.... veli se da vrijeme liječi sve rane, ali ja mislim da nije tako i da to vrijeme nikada neće moći izliječiti... barem ne kod mene... sve što je lijepo kratko traje pa tako i sreća... polako dolazi, ali zato brzo odlazi....
Danas dok smo bili na trgu o dok smo "prosvjedovali" sjedila sam kraj njega i on mi nije ni rječi rekao kao da me uopće men ne pozna.. ko da se nikada nismo upoznali i ko da nikada nismo bili skupa.... to je bilo malo bezobrazno od njega.... ma koliko ja mrzim tomicu i nemogu ga smisliti... ali jedno znam... a to je da mi on to nikada nebi napravio ma koliko se mi jako posvađali... ja s njim ne želim više ništa imati i zbilja ga želi čim prije zaboraviti... ali sve što imam od osmog razreda je on... možd anisam normalna i možda se na mene ljepe sami idioti i istina je da nikad ali baš nikad neću imati sreće u vezama... jesma ja sam kriva tomu... ali ja sam takva osoba i da hoću nemogu se promijeniti... nemogu ....
povijest se ponavlja i uvjek će se ponavljati...i tako će i ostati... ja nikad nisam imala, nemam i nikad neću imati sreće u vezama ... !

oprostite ali moram napisati novi post

bok...
bliži se kraj i ovog usranog i jadnog tjdna... dobro možda i nije tako jadan... ali opet... ovaj post pišem zbog toga jer mi je dosta več svega....
evo krenula sam napokon s rječi iz prijšnjeg posta na djelo... žao mi je što sam morala i bit će mi još više žao kad ga pročita ona osoba koju to ide... mislim da se zna koga to ide... mislim da se na mene nema niko pravo ljutiti jer nisam nikomu ništa na štetu napravila... možda samo jednoj osobim ali vidim da se je snašla... i to onak ...
meni je krivo što se ta dotična osoba ljuti na mene samo zbog toga jer sam se počela dopisivati s jednom osobom s kojom sam se vidla svega jedamput u životu... i to samo smo se pozdravili.... on se naljutio zbog toga.. a zbilja nije imao razloga.... šta bi ja onda trebala reči kad ga svaki dan gledam s onom fuficom...
ma više me zaboli za sve... više se neću s ničim opterečivati i kako sam napisala u prošlom postu vrijeme je da krenem dalje i da si pustim mira od svega.... zbilja mi više netreba da se ponavlja ono što mi se događalo u osnovnoj .... sve što je bilo ostavljam iza sebe i više ne želim čuti za to.... s tom osobom koju ide ovaj post nadam se da ču ostati u dobrim odnosima i nadam se da i on to želi.... svi mi govore da si pustim mira, ali ja nemogu... ali ću probati i vidjet ću šta će biti.... nadam se samo da zbilja neće biti gluposti i da mi više niko neće govoriti da sam glupa i da nek ostavim gospodina dotičnog na miru da on više ne želi imati posla samnom... e ljudi moram vas razočarati... a i sad više neće biti samo moaj i njegova tajna nego će sad znati svi koji čitaju moj blog.... ( prošli tjedan čula sam se s A... i on je rekalo kako mu Sofija več ide na živce i da ju više ne podnaša... relao je da se je i posvađao s njom... heh... ko da sam trebala u to vjerovati...poslije je rekao je da ima za mene jednu ponudu i naravno da ako ju želim prihvatiti da če to ostati naša tajna .... odnosno da ja nesmijem nikomu reči jer onda nebude dobro.... rekao je da če mi dati tjedan dana da mu dokažem da mi je zbilja stalo do njega i da ako mu to dokažem da će onda možda biti nešto s nama.... i naravno ja sam pristala.... i pokazala bi mu to da on nije toliko visio po onoj fifici... a i u međuvremenu se je on i pomirio s njom.... )
pustit ću si mira i više uopće neću razmišljati o tome... ja želim samo da si ja i on ostanemo dobri....
jedva čakam da završi ovaj tjedan... dosta mi je svega i samo želim da ne razmišljam o tome šta se događa... jednostavno da sve zaboraim....
bolje mi je da više na ništa ne obračam pozornost i da pustim da sve ide onako kako treba ići.... mislim da je tako najbolje.....

mislim da je vrijeme da krenem ispočetka...

ovaj naslov je prva rečenica kojom želim započeti...
mislim da je vrijeme da krenem ispočetka... mislim da se moram oprostiti od onoga što je bilo prije i dapokon moram krenuti ispočetka... da okrenem novu stranicu u svom životu... bilo bi vrijeme da zaboravim ono što mi se prije događalo i da zaboravim sve ono što mi je nepotrebno ... u životu se treba sječati samo lijepih stvari a one ružne treba ostaviti iza sebe i ne ih se prisječati.
sve bi to bilo u redu kad bi bilo moguče zaboraviti takve stvari... ali to je nezamislivo... oprostite oni kojima je možda več navrh glave ovo ali moram opet spomenuti tomicu... krajnje je vrijeme da ja i on raščistimo neke stvari i da jedaput zatvorim to poglavlje koje je dosta veliko... s njim se natežem več sad skoro dvije godine i nikako da dođemo na čisto... nadam se da ču to što prije rješiti s njim jer zbilja ne želim da bude ovako kako je bilo do sada.... jer samo onda i sebi i njemu nanosim nepotrebnu bol... makar neznam dali sam ja njega koji put pvrijedila, ma ja mislim da nisam jer to koliko je on mene povrijedio u ovih godinu i pol je neusporedivo s ovim što sam ja njemu napravila...
mislila sam da sam započela novo poglavlje prohodavši s Alenom ali sam se prevarila... ili sam barem onda tako mislila.... mislim da je sada drugačije i da sada gledam malo drugačije na sve... sve mi se je smješalo u glavi više neznam što da mislim... s alenom sam sad na čisto... nadam se da čemo krenuti ispočetka.... nadam se da čemo biti za početak samo prijatelji... pa dalje ćemo vidjeti šta bude... makra je meni stalo do njega i zbilja mi je bilo krivo gledati njega i sofiju kak ideju jedan po drugom... makar on meni tvrdi drugačije, ja mislim da između njih postoji nešto više od prijateljstva i " prijateljskog maženja".... dosta mi je svega... ali baš svega...
zbog svega toga sam i počela raditi ono... što zanju samo neki... odnosno znaju samo oni kojima sam to htijela reči...
neki su saznali susput a neki su se izlajali drugima...

pa evo možda sam i počela stavljati ovo poglavlje na kraj... i započinjem novo... to sam odlučila... a možda čak več kroz ovaj mjesec se i nešto desi....
ovim postom žellim pozdraviti svoju naj frendicu Ninu N. oan mi puno znači i zbilja sam joj zahvalna kaj je uz mene makar ima i svojih problema, puno večih nego kaj su moji... htjela bi i nadam se da čemo ostati i dalje tak dobre i da ona isto tak misli...
no tu su još i Ana J. , iVANA, Nina T. Tamara, i Kika... one mi znače nešto u životu i zbilja mi je super kaj sam ih upoznala i drago mi je kaj sam si s nekima ostala dobra još od osnovne... mislim da čemo se još i više skompati i da čemo na kraju sve si biti super...
e da i ovom prilikom onda pozdravlja i svoje ludi i nezaboravni genijalni razred u kojem nikad ali nikad nije dosadno... svi se smijemo i baš nam je super, niš nam ne fali....
to se može vidjeti i po našim nezaboravnim biserima koje izvaljujemo svaki dan....

eto ja mislim da je to to... nadam se da če ovo biti početak da za krenuti naprijed... evo to bi bilo to... sve vas vojim... by !!!

zašto ja? ha, zašto se to baš meni događa, pa kaj nemože nekomu drugomu ?

bok, evo me.
ovaj tjedan je sve krenulo naopačke, možda čak i previše. znam da je tek tjedan dana kak je škola opet započela ali meni je več svega dosta. prvo da počnemo od Alena i one njegove fufice, znam da možda zvuči glupo ali ja sam 1000% sigurna da je njemu drago kaj smo prekinuli samo zbog toga kaj bi videl mene kak sam svaki dan ljubomorna i živčana zbog toga jer cijelo vrijeme ona plazi po njemu. svaki ibogi odmor u međusmijeni ja ih vidim da su skupa, ali baš svaki. kad dođem u školu (kad smo popodne) ona prvo pogleda dal sam ja došla, a kad me vidi brzo ode alenu, dopelja ga točno ispred mene i onda kozli po njemu, a cijelo vrijeme govori kak ima dečka i to me živcira. jučer sam se razgovarala s Alenom i pitala sam ga dal on to namjerno radi, i onda je samo šutel, to je bilo pokvareno od njega. kad ga pitam da zake to radi, onda veli da mu to paše i da mu je baš drago kaj ona fufica kozli po njemu. evo u srijedu sam ja bila s ninom t. kod škole, išle smo do odmarića i ja sam joj rekla da je koza jer mi je zatvorila vrata pred nosom. a sofija je brže bolje to javila Alenu i rekla da sam ja to njoj rekla. mislim bezobrazno. ja se njoj ni u snu nebi obratila, a kamoli da ju onda još vrijeđam, nisam ja ko one njezine kaj mi svako malo dobacuu neke sa strane, i odmjeravaju me svakih 5 minuta od glave do pete. i onda kad mu to velim, on samo mahne glavom i veli da kaj bi on, da to njemu ne smeta. ok, ak mu ne smeta, onda nek barem ne radi to i nek se prestane tak ponašati, jer mi to zbilja smeta. svaki put kad ga vidim, nikad nije sam pod odmorom nego je sa onom fufom.
možda sad ovo zvuči glupo ali nije, jer ja se zbilja osiječam ko zadnja koza u toj školi.
rekla sam jučer i njemu da mi je žao kaj postojim, i da bi bilo bolje da me nema i da mi je žao što sam mu se umiješala u život i što sam bila s njim, jer vidim da to jemu smeta. rekla sam mu da je možda čak i bolje da se ispišem iz te škole i da se prebacim u drugu tak da ga više netrebam gledati, i da on u miru može sliniti za njom. odnosno da ona može kozliti po njemu. jer meni je već pun k**** svega, i ne želi da se to meni događa, opet. ovo je ista stvar ko i osnovnoj s nekim. ma ubiti to je sad več čisto druga priča i ne želim da mi se opet ponavljaju iste stvari. opet razmišljam nakon neznam koliko da napravim ono što sam već odavno trebala i sad mi je prekipilo i mislim da ću čak to i napraviti ! ovaj put bude mi uspijelo znam to, jer kad je neko ljut ili se osječa ovako usrano ko ja onda mu uspije, i znam da onda to može napraviti !!!!! mislim da je vrijeme da to napravim !!!

zašto opet ista priča ???

zašto ja ???
od uvijek sam ja ta koja je dobra kad nekomu neke treba, ali kad meni nešto treba onda nikoga nema. poslije toga se svi prave ko da ničega nije ni bilo.
neznam ni zašto se zamaram uopće time samo mi je još gore kad mislim na to.
do sada se još nikomu nije dogodilo. nikad, a za sve sam ja kriva.
nisam nikad ni trebala doći u ovu školu. jer da nisam svega ovoga nikad nebi bilo. i da nisam još uvijek bi sve bilo po starom i nikad se nebi zamjerila ljudima kojima sam se sad. neke sam ljude smatrala dobrim prijateljima u osnovnoj, a pokazalo se da to nisam trebala. moja najveća mana je što ja vjerujem ljudima i što zbog toga uvijek ispaštam i uvijek ispadnem glupača zbog toga. sve je gore od gorega. samo želim da srednja što prije završi i da ako je moguće sve bude kako je bilo. nekim ljudima je bolje ne vjerovati, čak i onda kada smatramo da možemo. jer nisu svi onakvi kakvim se čine i kakvim se pokažu na početku. nekim ljudima si dobar samo onda kada nema nikog od njihovog društva u blizini, ali kad se pojave, onda tebeko da ni nema ko da ne postojiš. razgovaraju se ko da ti to ne čuješ. neznam zašto se onda uopće zamarati tim glupostima. dobar si im samo kad oni trebaju pomoč, savijet ili kad im niko od njihovih nije kraj njih. a kad si ti u pitanju ko ga šiša. toga mi je dosta, upoznala sam jednu super osobu sad u srednjoj i nadam se da će tako i ostati i da se ona neće promijeniti. a za neke ljude bolje da ni ne postojim. uvijek je tak bilo i uvijek tak bude. svi govore kako sam ja njima dobra i kako sam im super a iza leđa me ogovaraju na veliko. neznam zbog čega, zašto se to meni dgađa, ja nikomu nisam ništa napravila i samo hoću nekoga ko me shvaća i s komu mogu reći sve ono što me mući. a takvih ljudi je malo.

OPROSTITE ŠTO POSTOJIM !!!!

SORY !

heloo! btw SRETAN USKRS ! svima sa zakašnjenjem, jučer nisam bila na kompu da to napišem, nisam bila doma!

ovaj post je namjenjen troje ljudima. prvim dvoje ljudima se želim ispričati zbog prijašnjeg posta, jer zbilja nije bilo namjenjeno njima, i zbilja mi je žao kaj tak misle. možda su malo krivo shvatile post, ali zbilja su mi super i drago mi je j ih znam jednu znam još iz vrtića, a drugu smatram suuuuuper frendicom. i htjela bi da tak i ostane. i nadam se da ovaj post se nebude opet pogrešno protumačio. nadams e da budu stvari ostale kakve su bile i prije.

a trećoj osobi želim reći da ono kaj piše u postu da zbilja tak mislim i da mi je zbilja super i da prijašnji post sve govori kaj mislim o njoj. i htjela bi da se zbilja nastavimo družiti, i da se još više sprijateljimo.

zbilja neke ljude smatram super i drago mi je kaj ih poznam, ali u neke ljude sam se razočarala i nebi htjela da se to ponovi i s ovima za koje smatram da su mi super. možda ovaj post se čini glup i da ja nenam o čemu pišem ali zbilja ovaj post pišem jer ne želim da me neki ljudi krivo shvate. svaka od te tri osobe ima posebno mjesto u mom iživotu i ne želim da se to promijeni, želimd a to ostane tako.

loše sam volje, a evo zbog čega....

ovaj tjedan je katastrofa.... više neznam kaj da napravim,ljudi odnosno frendice s kojima sam si bila najbolja (bar sam ja tak mislila ) više nisuonakve kakve su bile na početku godine, svi su se promijenili, niko nije ostao isti... zašto srednja tak loše utječe na ljude, to nije dobro... dobro mi je mama govorila kad je reklad ase u srednjoj nemogu nači pravi prijatelji ili oni za koje smatramo da su takvi da će se s vremenom promijeniti. ja joj nisam vjerovala i sad mi se je to obilo u glavu, i sad mi je žao što joj nisam vjerovalakad mi je to rekla.
no ipak nađe se i nponeka svijetla točka. zahvaljujući Nini N. ja se osijećam bolje... drago mije što sam ju upoznala i žao mi je što ranije nisam shvatila da je super... i mislim da ćemo si ostati dobre, i da čemo učvrstiti prijateljstvo, bar se ja nadam...
pa ... nije to sve, tu je još i problem s Njim. jedna cura koja je ljubomorna na nas je izmislila golemu laž za koju je on skoro povjeroval i to me je jakopogodilo... na sreću nije povjeroval ali ipak... on mi je super ali bi htjela da mi ipak malo više vjeruje i da ne vjeruje svemu što mu neko drugi kaže... nadam se da bu uskoro to prošlo i da se više ništa takvoga neće dogoditi i da će nas Sofija ostaviti na miru... !!!
ma ...
mislim da je to za sad to... Nina kad pročitaš ovaj post onda buš znala o čemu sam ti pisala na msn-u, vidla buš ko je iznimka....
ajde ljudeki ...
PoZZ !!!!!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

× my world ×